KK Crvena Zvezda: Bogata tradicija!

Crvena zvezda je jedno od najpoznatijih sportskih društava ne samo u Srbiji već i širom Europe. Sa raznim klubovima preko različitih sportova, ovaj klub se bez sumnje upisao kao jedan od najprepoznatljivijih europskih klubova 20. i 21. stoljeća.

 

Košarkaški klub koji pripada Crvenoj zvezdi je nastao 1945. godine i od tada postaje prepoznat na europskoj košarkaškoj sceni. Klub posjeduje bogatu historiju i može se pohvaliti raznim postignućima, a iza njega stoje i predani navijači koji podržavaju klub kroz godine!

 

Ukoliko želite bolje upoznati KK Crvenu zvezdu, neka naš vodič za često postavljana pitanja bude prvo mjesto gdje počnete! U nastavku se upoznajte sa historijom kluba, njegovom navijačkom kulturom te samim identitetom KK Crvene zvezde!

 

Historija

Košarkaški klub Crvena zvezda osnovan je 4. marta 1945. godine kao košarkaška sekcija Sportskog društva Crvena zvezda. U startu je klub ušao u zlatno doba koje su započeli s deset uzastopnih titula prvaka nakon Drugog svjetskog rata.

 

Dominacija tima se ogledala u nacionalnoj selekciji sa sedam ili osam igrača redovno uključenih. Neki od tih igrača su Nebojša Popović, Tullio Rochlitzer, Aleksandar Gec, Ladislav Demšar, i Srđan Kalember. Svoje najranije utakmice su odigrali na otvorenom terenu na Kalemegdanu u Beogradu.

 

 

Nastavak uspjeha

Crvena zvezda je osvojila dugo očekivanu jedanaestu titulu u sezoni 1968-69. Pobjeda je uslijedila nakon pobjede u svih šest utakmica protiv žestokih rivala Jugoplastike, Zadra i Partizana.

 

Predvođeni Vladimirom Cvetkovićem, među ključnim igračima su bili Dragan Kapičić, Zoran Lazarević, Ivan Sarjanović, Ljubodrag Simonović, Srđan Skulić, Zoran Slavnić, Tihomir Pavlović, Nemanja Đurić, Miroslav Todosijević, Dragiša Vučinić i Dubravko Kapetanović. Postali su najmlađi šampionski tim u jugoslovenskoj košarci u to vrijeme.

 

Dvanaesta titula je osigurana u sezoni 1971-72. Tokom 1970-ih, klub je tri puta osvojio i Kup Jugoslavije. Ključni igrači u ovoj eri bili su Slavnić, Simonović, Kapičić, Vučinić i Živković, koji su dali značajan doprinos u dva nacionalna prvenstva i tri nacionalna kupa.

 

Kontinentalna takmičenja

Crvena zvezda je ostvarila zapažen međunarodni uspjeh, nastupivši do danas u pet finala Kupa kontinenta.

 

Izgubili su svoje prvo finale Kupa pobjednika kupova od Simmentala Milana 1972. sa rezultatom 70-74. Godine 1974. su izašli kao pobjednici protiv Spartaka ZJŠ Brno iz Čehoslovačke, pobijedivši rezultatom 86–75. Njihovo treće finale Kupa pobjednika kupova 1975. završilo se porazom od Spartaka iz Lenjingrada, rezultatom 62-63.

 

U svom inauguracionom finalu Koraćevog kupa u Parizu 1984. poraženi su od francuskog tima Orthez, rezultatom 97–73. U drugom finalu Kupa Koraća 1998. godine susreli su se s Rielo Mash Veronom iz Italije, pobijedivši u gostima 74–68, ali su izgubili kod kuće 64–73. Obzirom da je ukupan rezultat bio 138–141 u korist Rielo Maš Verone, Crvena zvezda tada nije obezbijedila trofej.

 

Obećavajuće devedesete

Devedesete godine su odlično počele za Crvenu zvezdu.

 

U sezoni 1991-92, njihova impresivna igra dovela ih je do finala plej-ofa protiv najvećeg rivala Partizana sa trenerom Željkom Obradovićem, koji je te sezone sa Partizanom osvojio Euroligu. Ono što je zanimljivo je da je Crvenu zvezdu te sezone vodio legendarni trener Partizana Duško Vujošević. Uprkos gubitku u finalnoj seriji, mladi tim je pokazao potencijal.

 

Trinaesta šampionska titula Crvene zvezde osigurana je 1993. godine nakon 21 godine pauze, što je označilo povratak Crvene zvezde na vrh. U odlučujućem petom meču finala plej-ofa savladali su žestokog rivala Partizan. Ključni igrači u ovoj pobjedi bili su Saša Obradović, Nebojša Ilić, Zoran Jovanović, Mile Marinković i drugi.

 

Crvena zvezda je nastavila sa uspjehom, osvojivši svoju četrnaestu titulu šampiona u narednoj sezoni. Titulu su osigurali pobjedom nad Partizanom sa ukupno 4-1 u finalu plej-ofa. Petnaestu titulu prvaka osigurali su 1998. godine, a glavna zvijezda te sezone je bio krilni napadač jugoslovenske reprezentacije Milenko Topić uz podršku igrača poput Igora Rakočevića, Olivera Popovića i Zlatka Bolića.

 

 

Početak projekta “Europska Crvena zvezda”

Početkom 2002. godine, Crvena zvezda je doživjela značajnu promjenu u rukovodstvu, a ključne pozicije su zauzeli pojedinci bliski vladajućoj Demokratskoj stranci. Projekat "Europska Crvena zvezda" pokrenut je u ljeto 2002. godine sa ciljem da se klubu vrati nekadašnji sjaj, sa fokusom na ostvarivanje učešća u Euroligi.

 

Slovenački trener Zmago Sagadin doveden je da vodi projekat. Iako je u početku bio sportski direktor, kasnije je preuzeo dužnost trenera.

 

Uprkos naporima, klub nije osvojio nijedan veći trofej tokom Sagadinovog mandata, a on je otpušten u novembru 2004. godine.

 

Poslije Sagadina, klub je uspio pobijediti u finalima Kupa Radivoja Koraća 2004. i 2006. godine, ali se borio da održi pobjednički niz u narednim godinama. Značajni igrači u ovom periodu su Igor Rakočević, Goran Jeretin, Milan Gurović i drugi.

 

Nakon neuspjeha projekta "Europska Crvena zvezda" 2008. je Slobodan Vučićević postao predsjednik kluba, a za selektora je izabran Svetislav Pešić. Uprkos formiranju novog tima sa istaknutim igračima poput Nemanje Bjelice i Marka Kešelja, klub nije uspio da obezbjedi trofej te godine. 

 

Finansijski problemi su mučili klub u narednim sezonama, što je dovelo do pada njihovog učinka i dominacije, sa budžetom od samo 500.000 eura u sezoni 2010–11.

 

Radonjićeva era

Početkom 2010-ih, Crvena zvezda se suočila sa ogromnim dugom od 15 miliona eura, što je ugrozilo postojanje kluba. Nebojša Čović je preuzeo funkciju predsjednika i spojio Crvenu zvezdu sa KK FMP, sprovodeći plan finansijske reorganizacije.

 

Svetislav Pešić se vratio kao selektor i doveo ekipu do finala Jadranske lige, ali bezuspješno. Pešić je otišao, a Milivoje Lazić je nakratko preuzeo mjesto prije nego što ga je zamijenio Vlada Vukoičić, koji je osvojio Kup Srbije. Ipak, Vukoičić je kasnije smijenjen zbog loše igre. Dejan Radonjić je zamijenio Vukoičića, ali nije uspeo da obezbijedi pobjede u Jadranskoj ligi i Srpskoj ligi, izgubivši od Partizana u oba finala.

 

Sezona 2013–14 označila je historijski povratak u Euroligu nakon 15 godina, sa značajnim pojačanjima kao što su Charles Jenkins, Blake Schilb i Boban Marjanović. Klub je imao uspješnu sezonu u evropskim takmičenjima, ali je pao u Jadranskoj ligi, izgubivši u polufinalu od Cibone. Nažalost, Crvena zvezda košarkaški klub nije uspjela da osvoji domaću titulu, izgubivši od Partizana.

 

Crvena zvezda je u sezoni 2014-15 nastavila sa uspjehom osvajanjem Jadranske lige, Kupa Radivoja Koraća i Košarkaške lige Srbije. Sezona 2015–16 imala je zapažene potpise i odlaske, sa mješovitim rezultatima u evropskim i domaćim takmičenjima, uključujući četvrto mjesto u Euroligi i odbranu titula u ABA ligi i Srpskoj ligi. U sezoni 2016–17 klub je doživio dalje promjene u spisku, postigavši zapažene uspjehe u ABA ligi i domaćem prvenstvu.

 

 

Menadžerske promjene

Crvena zvezda je tokom ljeta 2017. godine doživjela značajne promjene. Trener Dejan Radonjić nije produžio ugovor, a klub je napustilo jedanaest igrača, među kojima su i ključne ličnosti poput Simonovića, Mitrovića i Jenkinsa.

 

Mladi potencijalni igrač Dušan Alimpijević je postavljen za glavnog trenera, a tim je prošao fazu rekonstrukcije, sa fokusom na ugradnju više šuta za tri poena u svoju igru. Uprkos ovim promjenama, tim se suočio sa izazovima, uključujući neuspjeh u plasmanu za Euroligu i loš start u domaćoj ligi.

 

Sezona je završena osvajanjem titule Superlige pod vodstvom privremenog selektora Milenka Topića, ali je ocijenjena neuspješnom zbog neuspjeha u kvalifikacijama za Euroligu.

 

Prije sezone 2018–19, Milan Tomić je imenovan za glavnog trenera, a tim je prošao dalje rekonstrukcije, dovodeći igrače kao što su Billy Baron, Michael Ojo i Stratos Perperoglou. Tim je počeo sezonu snažno, osvojivši Superkup ABA lige i dobro nastupajući u ABA ligi i Eurokupu.

Značajni potpisi sredinom sezone uključivali su iskusnog beka K. C. Riversa, koji je pojačao spisak za plej-of. Crvena zvezda je osvojila titulu ABA lige i titulu u Superligi Srbije, završivši uspješnu sezonu pod Tomićevim vođstvom.

 

Sezona 2019–20 dovela je do daljnjih prilagođavanja sastava, uključujući produženja ugovora i nove potpise kao što su Derrick Brown, James Gist i Lorenzo Brown. Međutim, sezona je počela loše, a tim se suočio sa ispadanjem iz ABA Superkupa i mukom u ABA ligi i Euroligi.

 

Milan Tomić je dao ostavku na mjesto glavnog trenera, a Dragan Šakota je postavljen na njegovu zamjenu. Time je i sastav bio podvrgnut daljim promjenama sredinom sezone.

 

Izbijanje pandemije COVID-19 zaustavilo je i Euroligu i ABA ligu, bez krunisanja šampiona, a isti klubovi zadržani su za sljedeću sezonu.

 

 

Povratak Radonjića i dvije trostruke krune

Crvena zvezda je u sezoni 2020/21 imenovala legendu kluba Sašu Obradovića za novog selektora i potpisala igrače kao što su Jordan Lloyd, Corey Walden i Emanuel Terry. Uprkos velikim nadama, tim se suočavao sa problemima i u Euroligi i u ABA ligi, što je dovelo do odlaska Obradovića sredinom sezone.

 

Dejan Radonjić, klupski lider u trenerskoj statistici svih vremena, vratio se na mjesto glavnog trenera, a tim je pojačao sastav Quino Colomom i Landryjem Nnokom. Uprkos izazovima, uključujući izostanke u vezi sa COVID-19, Zvezda je pod vođstvom Radonjića osvojila nacionalni kup Srbije, označivši Radonjićev 10. trofej u klubu.

 

Tim je osvojio prvo mjesto u regularnoj sezoni u ABA ligi, a na kraju je osvojio i titulu prvaka savladavši KK Budućnost u finalu. U Superligi Srbije dominirao je Crvena zvezda košarkaški klub, koji je osvojio titulu savladavši u finalu Mega Soccerbet. Time je obezbijedio treću trostruku krunu pod Radonjićem.

 

Za sezonu 2021/22 Crvena zvezda košarkaški klub se fokusirao na zadržavanje domaćih igrača i dovođenje iskusnih talenata poput Aarona Whitea, Austina Hollinsa i Nikole Ivanovića. Uprkos povredama, uključujući i prelom ruke Aarona Whitea, Zvezda je imala uspješnu pripremnu sezonu, osvojivši MagentaSport kup.

 

Tim je u novembru dodao bivšeg špica reprezentacije Srbije Stefana Markovića i u finalu protiv Partizana odlučno osvojio Kup Srbije. Zvezda je imala snažan nastup i u Euroligi i u ABA ligi, obezbijedivši prvo mesto u regularnoj sezoni ABA lige i podijelivši 9. mesto u Evroligi.

 

Tim je nastavio uspjeh tako što je po šesti put osvojio titulu u ABA ligi, savladao Partizan u finalu i obezbijedio titulu u Superligi Srbije, čime je pod Radonjićem završio svoju četvrtu trostruku krunu.

 

Poslije Radonjića

Crvena zvezda je tokom ljeta 2022. godine doživjela značajne promjene jer je trener Dejan Radonjić odlučio da ne produži ugovor, a klub su napustili ključni igrači poput Nikole Kalinića, Natea Waltersa, Austina Hollinsa i Dejana Davidovca

 

Klub je angažovao Vladimira Jovanovića za novog selektora i doveo nove igrače među kojima su Nemanja Nedović, Ben Bentil, Jaylen Adams i Hassan Martin. Poslije razočaravajućeg početka sezone, sa lošim rezultatima i u Euroligi i u ABA ligi, Zvezda je Jovanovića zamijenila Duškom Ivanovićem, koji je nizom od 10 pobjeda odmah popravio učinak kluba.

 

Zvezda je ostvarila veliki transfer potpisivanjem Luce Vildoze u oktobru, a kasnije je na spisak u decembru dodala Facunda Campazza, iako nije mogao da igra u Euroligi sve do marta zbog isključenja.

 

Vildoza je proglašen za MVP-a Eurolige za decembar, ističući njegov uticaj na tim. Pod Ivanovićevim rukovodstvom, Zvezda je u februaru osvojila nacionalni kup Srbije, označivši svoj prvi trofej u njegovom mandatu.

 

Uprkos naporima da zadrži ključne igrače, uključujući odlazak Campazza i Vildoze, Zvezda je ponovo prošla kroz veliku reorganizaciju tima, dovodeći devet novih igrača, uključujući Miloša Teodosića, Shabazza Napiera i Joela Bolomboya. Ioannis Sfairopoulos je imenovan za novog selektora nakon Ivanovićevog odlaska.

 

Uprkos povredama i nedosljednim igrama, Zvezda je u februaru uspjela da osvoji još jedan nacionalni kup, ali se suočila sa problemima u Euroligi, završivši na 16. mjestu. U ABA ligi, međutim, Zvezda je regularnu sezonu završila na prvom mjestu i ušla u plej-of sa prednošću domaćeg terena.

 

 

Odlikovanja kluba

Crvena zvezda košarkaški klub je kroz godine postojanja osvojio mnoge trofeje i postigao razna odlikovanja kako na domaćem tako i na evropskom nivou. To uključuje:

 

• 12 pobjeda u Jugoslovenskoj ligi: 1946, 1947, 1948, 1949, 1950, 1951, 1952, 1953, 1954, 1955, 1968–69, 1971–72

• 3 pobjede u YUBA ligi: 1992–93, 1993–94, 1997–98

• 8 pobjeda u Srpskoj ligi: 2014–15, 2015–16, 2016–17, 2017–18, 2018–19, 2020–21, 2021–22, 2022–23

• 3 pobjede u Jugoslovenskom kupu: 1970–71, 1972–73, 1974–75

• 10 pobjeda u Srpskom kupu: 2003–04, 2005–06, 2012–13, 2013–14, 2014–15, 2016–17, 2020–21, 2021–22, 2022–23, 2023–24

• 1 pobjeda u Jugoslovenskom Superkupu: 1993

• 6 pobjeda u Jadranskoj ligi: 2014–15, 2015–16, 2016–17, 2018–19, 2020–21, 2021–22

• 1 pobjeda u Jadranskom superkupu: 2018

 

Na europskim takmičenjima su osvojili FIBA Saporta kup u sezoni 1973-74.

 

Vlasnička struktura

Skupština: Sastoji se od 35 članova izabranih na mandat od 5 godina, uključujući predsjedavajućeg i zamjenika predsjednika.

Predsjedništvo: Sastoji se od 7 službenika koji se biraju na 5-godišnji mandat, uključujući predsjednika.

Upravni odbor: Uključuje do 23 službenika, koji čine 7 službenika iz Predsjedništva i do 16 članova koji se biraju na period od 5 godina.

Nadzorni odbor: Vjerovatno nadzire finansijska pitanja i osigurava usklađenost, iako nije eksplicitno navedeno u dostavljenom tekstu.

Generalni direktor: Odgovoran je za svakodnevno poslovanje i upravljanje klubom.

Disciplinska komisija: Osigurava da se članovi pridržavaju klupskih pravila i propisa, vjerovatno rješavajući bilo kakve prekršaje ili sporove.

 

Navijači i rivali

Navijači su velik dio identiteta Crvene zvezde. Također, rivalstva koje je klub uspostavio sa drugim košarkaškim klubovima je jedan od glavnih razloga velike posjećenosti utakmica.

 

Navijači

Kolektivni pojam koji obuhvata navijače, strastvene simpatizere raznih sportskih klubova povezanih sa Sportskim društvom Crvena zvezda Beograd, je Delije. Ovaj termin potiče od srpske reči "delija", što u prevodu znači "hrabar" ili "heroj". To označava neustrašivu i odanu prirodu navijača ovog sportskog društva, ali i košarkaškog kluba.

 

Termin Delije je postao popularan među tvrdokornim navijačima Crvene zvezde krajem 1980-ih i zvanično je usvojen 7. januara 1989. Od tada su Delije postale sinonim za vatrenu i nepokolebljivu podršku odanih navijača Crvene zvezde u različitim sportskim disciplinama. Njihova strast i posvećenost učinili su ih ključnim dijelom klupskog identiteta i kulture.

 

Rivali

Crvena zvezda košarkaški klub ima dugostojeće rivalstvo sa Partizanom. Ovo rivalstvo uključuje dva najveća i najpoznatija košarkaška kluba u Srbiji, Crvenu zvezdu i Partizan. Oba kluba su osvojila značajan broj državnih titula u Srbiji, a Crvena zvezda ima 23 titule, dvije više od Partizana.

 

Zajedno su dominirali jugoslovenskom košarkom, sa 17 od 48 titula prvaka države (1945–1992) i 11 od 14 državnih titula u Srbiji i Crnoj Gori (1992–2006). U Jadranskoj ligi su također bili dominantni, osvojivši ukupno 13 od 21 prvenstva.

 

Crvena zvezda također ima rivalstvo sa košarkaškim klubom Budućnost Podgorica. Ovo rivalstvo prvenstveno postoji u kontekstu Jadranske lige (ABA lige). Dok ova dva tima imaju historiju međusobnog igranja od ulaska Budućnosti u Prvu jugoslovensku košarkašku ligu 1980. godine, rivalstvo se pojačalo 1990-ih kroz Ligu Srbije i Crne Gore. Rivalstvo je dostiglo vrhunac krajem 2010-ih i početkom 2020-ih sa tri uzastopna finalna meča (2018., 2019. i 2021.) u Jadranskoj ligi.

 

Grb i dres kluba

Identitet Crvene zvezde je duboko isprepleten njenim prepoznatljivim bojama i grbom. Od svog osnivanja, klub ponosno nosi crvenu i bijelu kao glavne boje. Na grbu se nalazi upečatljiva crvena petokraka zvijezda, obrubljena bijelom i zlatnom bojom, postavljena na crveno-bijelom štitu. Cijeli amblem je obrubljen u zlatu, što doprinosi njegovom kraljevskom izgledu. Na vrhu grba, dvije zlatne zvijezde simboliziraju impresivnih 20 državnih titula kluba.

 

Uobičajena oprema tima odražava ovu shemu boja, s majicama ukrašenim crvenim i bijelim okomitim prugama, uparene sa crvenim ili bijelim šorcevima. Povremeno, Crvena zvezda obuče i potpuno plavi dres, koji obično služi kao gostujuća ili treća oprema, prikazujući sve boje srpske zastave. Ovaj kultni vizuelni identitet odmah je prepoznatljiv i navijačima i protivnicima, a simbolizira i bogatu historiju i tradiciju kluba.

 

 

Dvorana kluba

Crvena zvezda je prve utakmice kod kuće igrala u dvorani Aleksandar Nikolić, izgrađenoj 1973. Godine. Halu, prvobitno nazvanu Hala Pionir, izgradio je Energoprojekt za samo jedanaest meseci.

 

Iako je bio domaćin raznih sportskih događaja, postao je posebno poznat kao košarkaško mjesto. Dvorana Aleksandar Nikolić ima kapacitet od 8.000 gledalaca.

 

Crvena zvezda je kasnije prebacila domaće utakmice u Štark arenu, moderniju i veću dvoranu. Štark Arena ima kapacitet od 18.386 sjedećih mjesta prilagođenih za košarkaške utakmice. Crvena zvezda je postavila rekorde posjećenosti za tri sezone Eurolige (2014–15, 2015–16 i 2016–17) na Štark areni.

 

Štark arenu dijeli i Zvezdin najveći rival, Partizan, što daje dodatni nivo intenziteta mečevima koji se održavaju na terenu.